„Likovna ostavština Željka Barkovića Barkana, osebujnog otočkog slikara potvrđuje to koliko amatersko, ali predano umjetničko stvaralaštvo može obogatiti kulturni mozaik neke sredine. Tematskim opredjeljenjem, stilom, tehnikom, svojom likovnom osobnošću Barković se sada posthumno nameće više nego li je to mogao za života. Stvarajući godinama kao autodidakt, ne izlažući se rado oku javnosti, crtanje je pretvarao u svoju sudbinu i svoj modus vivendi koji mu je jedini bio dostatan i kojeg je jedinog smatrao dostojnim. Kada nije sjedio uz svoju Gacku i lovio pastrve, kada nije osluškivao nebo, u njegovu beskraju ‘čitajući’ govor i tajnu svemira, Željko je crtao izopćen i sam, udaljen od svih, i nesvjesno pretvarajući crteže u inkarnate samog sebe.
Umjetnost ne trpi objektivne interpretacije, jer svaka interpretacija umjetničkog djela samo je pokušaj približavanja jednog jezikom umjetnosti transponiranoga svijeta. A taj autor likovnim govorom transformira stvarnosne oblike u vizije orijentirane prema irealnome i nadstvarnome, nudi (ne)čitljive i aluzivne slikovne poruke, svijet nadnaravnog, svijet nedokučivog i ne spoznajnog koji je tematsko izvorište njegovog cjelokupnog likovnog opusa. On je zaokupljen svemirom, svijetom neba, Bogom, nadstvarnim vizijama prirode i mističnim krajolicima, on traga za izvanzemaljskim oblicima života i postojanja, približavajući nam neke nepoznate, paralelne svjetove, zagledan u neke više, nevidljive dimenzije i nadrealistički dotičući neiscrpno vrelo i ishodište svoje imaginacije: univerzum.
Dotiče ga vizurama koje se otimaju dojmljivosti lirskih ugođaja i koje se ne percipiraju na razini dopadljivosti, već su na razini promišljanja i odgonetavanja nedokučivog pa tako i iniciraju gotovo začudni estetski i spoznajni doživljaj. Nude pitanja i odgovore iz sfera metafizičkih, nevidljivih alternativa, a to su alternativni svjetovi koje on suprotstavlja našem umno i fizički ograničenom svijetu, tražeći likovnim kreacijama oslobođenje ili izlaz iz krize stvarnosti… ‘Sedmi krug’, ‘Diluvij’, ‘Pakao’, ‘Venera’, ‘Tanatasov ples’, ‘Moj Gospode Svemirski’, naslovi su radova koji sugeriraju usporedne ili davno izumrle svjetove, a kojima je autor na gotovo djetinji način, zanesenjački zaokupljen, zagledan u nebo, u samo njemu znani, tajanstveni govor univerzuma, govor onoga što čini egzistenciju fizičkih i nefizičkih oblika, tražeći u njima bitak svega. On poentira vjeru u Svemogućega, poentira život, smrt, patnju, energiju kaosa u viđenju kataklizmičkih situacija i katastrofa, sve izraženo simbolima čiji su figuranti izvanzemaljska bića, svemirska tijela, šišmiši, križevi, ptice, demonske ruke, oči…!
(Jadranka Prša)
ŽELJKO BARKOVIĆ BARKAN rođen je 1952. godine u Otočcu. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, a srednju turističko-ugostiteljsku školu u Opatiji. Kratko vrijeme radio je kao konobar, a potom je umirovljen. Zanimale su ga astronomija i fizika, a paranormalne pojave te svijet nadnaravnoga i ne spoznajnoga bili su tematsko izvorište njegovog cjelokupnog likovnog opusa. Kao autodidakt slikarstvom se amaterski bavio cijeli život, dosljedan tehnici crnog flomastera i svom stilskom izričaju. Nije eksperimentirao, odolijevao je drugim tematskim izazovima, vjeran nadrealističkom pristupu i crti kao jedinom sredstvu svog likovnog govora. Gradio je ustrajno, ne mareći za svakodnevicu, svoj metafizički svijet umrežen crtovljem neobične i bogate imaginacije i likovnosti. Uz slikanje strasti su mu bile gitara, ribolov – posebno tehnika „na rakač“ i sakupljanje gljiva, a spajao ih je, putujući kroz stvarni svijet i Gacku – biciklom.
Bio je član dviju likovnih grupa u Zagrebu. Izlagao je 1973. godine u Gospiću, a kao član „Grupe AZ“ 1974. i 1976. u Zagrebu. U Otočcu je izlagao na samostalnoj izložbi 1984. i na skupnoj izložbi otočkih slikara 1996. godine. Iza sebe ostavio je stotine crteža, skica i zabilješki.
Umro je 2002. godine u Otočcu.
IZLOŽBA: ‘Crta u traganju za nedokučivim’
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=14019
POZNATI RIJEČKI LIKOVNI UMJETNIK ŽELJKO KRANJČEVIĆ WINTER OSLOBODIO RAD OTOČKOG SLIKARA
članak objavljen u Ličkom listu, rujan 2008
piše: Manja Kostelac Gomerčić
BICIKLISTIČKI KLUB BARKAN - OTOČAC 