Archive for the ‘NAŠI MARATONI’ Category

REZIME MOG  PEDALIRANJA U 2011.g

Dakle sve je počelo idejom u ožujku, 09.03.2011.za moj 60-ti rođendan da ove godine odvozim biciklom svoj godišnji maximum i prijeđem10000 km, svugdje gdje god je to moguće., Skoro pa učinjeno, odpedalirao sam  9244km, što je daleko više od prosječnih 5-6000km koje godišnje odvozim. Ovime sam želio dokazati da godine ne čine barijeru za slične pothvate. Veoma sam ponosan na učinjeno, biciklom svugdje i u svako doba.

Biciklom FELT Q800, služim se za obavljanje svakodnevnih gradskih potreba pa i u poslovne svrhe, maximalno izbjegavajući korištenje osobnog auta, a sa CORRATECOM sam odvozio mnoge zanimljive destinacije.

Lijepom našom sam prošao kroz Istru, Primorje, Gorski kotar, Turopolje, Zagrebačku županiju, Prigorje, Zagorje, Međimurje, dotaknuvši tako Sloveniju i Italiju. Izdvajam posebne trenutke vožnjom po našim otocima Cresu i Krku te uspone na 1400m visoku Učku, nekoliko puta te 1033m Sljeme. Idiličan je bio prijelaz iz Turopolja u Prigorje skelom preko Save za samo 3 kn, pa usputni uspon na Martin Breg. Zanimljiv je također uspon na Moravče (preko 20%) prema Mariji Bistrici. Ma Lijepa naša uistinu je prelijepa gledajući i doživljavajući je na biciklu.

Sudjelovao sam na 3 biciklijade: Zelinska, Novigradska i Dugoselska, ali i na prosvjedu biciklista u Zagrebu. Stekao mnoga prijateljstva, a dnevni maximum bio je vožnja od Zeline preko Zagorja, Međimurja uz Dravu, do Mađarske granice250 kmu danu. Maximalna temperatura bila je +48°C, na povratku iz Trsta prema Kozini.

Sve u svemu jako sam zadovoljan učinjenim. Vozite i samo vozite gdje god vam je to moguće.

piše: Vladimir Florijan

OPATIJSKI ČLANOVI BK “BARKAN” IZ OTOČCA, ANDREJ I VLADIMIR, ODPEDALIRALI I DRUGI MARATON
312,17 km, 3400 mnm, Vlado 15 sati, Andrej 13 sati pedaliranja u 20 sati, 8400 kcal., Temperatura od +8 do +28
19.09.2009.

 

“Krasna zemljo, Istro mila, Dome roda Hrvatskog……” tako su Barkanovci, Andrej Pilčić (1975) na cestovnom Scapinu i Vladimir Florijan (1951) na MTB Corratecu, pjevušili dok su vozili maraton rubom Istre te “otpjevali” biciklom 312,17 km u jednom danu. Istarsku trasu smo proširili i dijelom Europe, obzirom da je EUROPSKI TJEDAN MOBILNOSTI, te smo od Opatije krenuli preko Matulja, Pasjaka, Slovenije do Trsta i preko Kopra i graničnog prijelaza Plovanija ponovno u Lijepu našu.

Dan ranije uslijedila je detaljna analiza opreme. Za razliku od prethodno odvoženog maratona, kad smo sve imali u ruksaku i džepovima, ovaj put smo se organizirali tako da imamo i auto-pratnju. Kolega biciklist Dragec Juretić rado se odazvao da nam bude pratnja vozilom, kako bi nam olakšao prijevoz neophodne opreme, hrane vode te zabilježio fotićem najzanimljivije detalje.
Ustajem u 4:00 h te hitro i bez velikog razmišljanja oblačim dres u koji trpam osnovno, par čokoladica, osobnu, par kuna i par eura, fotić, punim bidone, bacam oko na Corratec te utvrđujem da je sve OK, sretan što o opremi misle drugi. Zadaća mi je samo pedalirati. Krećem točno u 5:15 h sat ranije od Andreja, obzirom da je prvih 60 km, najzahtjeviji dio rute, a meni je potrebno duže vrijeme nego li mladom kolegi. Start je u Opatiji u pravcu Matulja. Nakon 30 km uspona koji dosiže i 700 mnm dolazim na granični prijelaz Pasjak točno u 7:00 h. Pospani policajci obavljaju formalnosti ispisa kartončića, a ja protežem noge jer sam se lagano “ukočio” vozeći kroz maglu i rosu, a temperatura dosiže jedva +8. Na meni samo dres dugih rukava, a sva ostalo je u autu. Stiže poruka da su mi za petama, kod Rupe. Ne čekam ih, zadržavam si još malo prednosti pa nastavljam kroz maglovitu Sloveniju. Na spustu sam kočio jer je hladno te planiram da me sustignu na Kozini. Slijedi ravni dio za odmorit se od dosadnog uspona po mraku i maglovitog spusta u jedoličnom šumovitom krajobrazu. Nakon desetak km spusta ponovno uspon, a počinje i svitati. Izlazi sunce i sve je drugačije. Budi se dan, a ja već imam 50 km iza sebe i očekujem ekipu, odnosno Andreja na Scapinu i Drageca u autu. Možda napravimo i pauzu.
I evo konačno na 58-om km sustiže ekipa. Andrej odmoran, spreman za novi pothvat, za koji ponovno nismo mogli nikoga nagovoriti, izuzev Drageca s autom, da nam se pridruži na ovom “suludom izazovu”.
 

Presvlačenje, fotkanje, poruka-izvješće tajnici u klub, dopuna bidona, banana i to je to. Nema pauze. Utvrđivanje rute i korekcija u smislu da ne ulazimo u gradove, jer se gubi dosta vremena traženjem najoptimalnijih cesta kojima mogu voziti biciklisti, a adrenalin ti ne da da samo tako prođeš, nevidiš, neuslikaš. No zato smo zadužili Drageca, a mi smo nastavili pedalirati. Kako smo u Trst stigli u 8:50 h sa +19, optimizmu nema sumnje da cilj odnosno Opatiju ne dohvatimo unutar 24 h. Krenusmo prema Kopru – SLO te ostavljamo iza sebe Muggiu i stižemo na granični prijelaz Lazzaretto u 10:00 h. Koliko god izgledao priobalni kraj ravničarski, non stop se penjemo pa smo tako odpenjali i spuštali se uz Ankaran, Bertoki te napuštamo Kopar i skrećemo za Portorož preko Izole, gdje smo oko 11:40 napravili manju pauzu za ručak iz priručnog frižidera, dopunili bidone, snabdjeli se čokoladicama i grožđicama te noge na pedale i pravac Umag gdje nas očekuju Zoran i Gigliola Mamula.
Granični prijelaz Plovanija napuštamo u 12:50, te smo izazvani natpisom na poznatoj Jorasovoj hiži, napravili par fotki na Hrvatski način.
 

Nakon dužeg uspona u 13,20 zastoj na cesti, obustavljen promet, nitko nezna zašto. Dragec ostaje u koloni, a Andrija i ja se probijamo pored nervoznih vozača koji su nam zadavali dosta glavobolje na tom usponu. I stižemo ponovno na čelo stajaće kolone. Saobraćajci nas obavještavaju da upravo prolazi cestovna biciklijada, njih dvjestotinjak. Prizor za poželit. Odmah vadim fotić i bilježim događanja.
U 14:00 h napuštamo Umag te žurimo u Lovrečicu, gdje nas čeka Zoran i zajedno nastavljamo u pravcu Pule. Još uvijek veliki optimizam da će sve teći bez problema. Već smo odvozili 140 km, ni pola puta. Gđa. Gigliola se pridružila u pratnju autom, tako smo imali dvije pratnje i svu potrebnu pažnju. Poreč ostavljamo u 15:20 i krećemo prema Limskom kanalu. Kako je Andrej brži od nas dvojice, stigao je pozirati na vidikovcu i zabavljati mlade Talijanke koje su stale također zbog malog odmora te smo doznali da su također sportašice koje se bave sportskim penjanjem. 17:00h, nakon potrebne okrijepe sa 190 km napuštamo Limski kanal, u dva km dugi spust i ponovno isti toliki uspon. Kod odvojka za Rovinj nastavljamo za Bale i Vodnjan. Do Pule još sat i nešto. Naravno optizmu nema kraja. Nema grčeva, nema umora, koncentracija je odlična. Samo da dođemo do Pule. I stigosmo. Naši pratioci non stop ispred ili iza nas s pitanjima treba li vam što. Nakon kraćeg odmora, te okrijepe i presvlačenja, napuštamo Pulu u 18:50 h sa 210 km, u pravcu Marčane gdje se nakon osvježenja u kafiću oparaštamo od naših prijatelja. U 20:50 h napuštamo Marčanu i penjemu se dugim usponom do Barbana i ulazimo u potpunu tamu. Iako je temperatura +17, zbog iscrpljenosti je osjećaj da je puno niža. Unatoč svemu optimizam ne jenjava, jer imamo zadani cilj i ne odustajemo.
 

 

Iako konačno slijedi spust desetak km, ne raduje nas jer dolazi Raša uz koju se do Labina treba uspeti na 200 mnm. Od Labina ponovni spust 9 km te uspon do Plomina. U Plominu na Vidikovcu stanka od par minuta. Punjenje bidona i džepova bananama. Sad nam je svejedno jer našu poznatu dionicu od Plomina do Opatije možemo odpedalirati žmirečki. Skoro da je tako i bilo, jer je meni i druga lampica prestala raditi, ali od Lovrana do Opatije uz javnu rasvjetu nije bilo problema. Konačno cilj u centru Opatije u 01:10.
 

Sretni i zadovoljni, čestitali smo jedan drugome, a i Dragec je pohrlio da nas i zagrli. Obilazak Istre biciklom u jednom danu sa predhodnim svraćanjem u Trst kroz Sloveniju pa preko Kopra ponovno u Hrvatsku, ostavlja dojam da si prošao kroz jednu priču koja je trajala cijelu vječnost. Ulog je ogroman napor, a nagrada jedno divno putovanje koje se ne da riječima opisati. 312.17 km u jednom danu, počevši u mrkloj noći sa Opatijske Slatine, sa samog mora, penješ se desnim bokom Učke, koja tako mirno i spokojno “promatra” naš naum, a vraćaš se njenim lijevim bokom.

Niti jedno prijevozno sredstvo ne može ti pružiti takvu ugodu da prevališ toliki put, da usput uživaš u predivnim prizorima, kao što to može bicikl. Pješke da, ali na mnogo kraćoj ruti. Bicikl – pa to je nešto prekrasno. Vozite ljudi bicikl, vjerujte, s biciklom je sve moguće. Čovjek se osjeća tako zdrav, tako snažan, a kad odvoziš jedan ovakav maraton, tako pun samopouzdanja, ne da nevjeruješ sebi, već da se poštuješ i vjeruješ u sebe. Barkanovci puno voze i na različite načine. Bicikl koriste za sportska natjecanja, egzibicije, a koriste ga za rekreaciju i u svakodnevnoj upotrebi.
 

 

Naš kolega Miroslav Švinger iz Karlovca, čitavši stranice BK BARKAN, najbolje je konstatirao aktivnosti naših članova: “Vidim, ima dosta biciklijada, ali ih nema bez vas "Barkanovaca". Svojim pristupom i angažmanom u cjelini, najdjelotvornije podupirete i širite biciklističku ideju: svuda na vlastiti pogon i dva kotača”.

Opatija, 19.09.2009.
Vladimir Florijan
 

Članak objavljen na www.slobodnalika.com
 
Članak objavljen na www.adventure-sport.net
 
Članak objavljen u časopisu BIKER br. 9

 

BARKANOVCI – PUSTOLOVI ODPEDALIRALI KVARNERSKU BICIKLISTIČKU RAPSODIJU
 
251,20 km, 3293 mnm uspona, 11 sati pedaliranja, 7052 kcal., max.temp. 46,7 u 19 i pol sati.
 
Imamo sreću što živimo na Kvarneru i da možemo biti u nedoumici kod izbora gdje u ovo vruće doba godine odabrati stazu za dugo planirani biciklistički maraton. Netko bi odabrao stazu na svježim gorskim visovima Učke, Like ili Gorskog Kotara, a mi smo se nakon zimskog bicikliranja po tim destinacijama odlučili za zagrijane plaže, mediteransku vrevu, ali i dijelom kroz polja lavande, kadulje i vrijeska. To su otoci Krk, Cres i Rab, okruženi nizom otočića i grebena koji oduševljavaju ljepotom, razasuti po lelujavoj modroj podlozi. Sve je to naš Kvarner. Kvarner koji okuplja čari primorja, otoka i gorja.
Ova je avantura dugo planirana, pripremana i razrađena do u detalje, ali i osporavana od nekih kolega i obitelji, u smislu neuspjeha, obzirom na dužinu trase od 290 km. Kako je bilo u stvarnosti?
 

Tri pustolova, Barkanovci Andrej i Vlado te gost “Babaroga” Zrinko iz Ogulina uputili se u pravu pustolovnu KVARNERSKU BICIKLISTIČKU RAPSODIJU sa startom iz Opatije. Nakon ekipiranja pustolovi su startali u 6,20 u pravcu Brestove odvozivši prvih 30 km. Na vrijeme stiže i Andrej na svom Scapinu te ulazimo u prvi trajekt za otok Cres-Porozinu. Nakon prijeđenih 5,5 km i dvadesetak minuta vožnje sretno zakoračismo na prvi otok, koji nas je dočekao 12 km dugim usponom gdje je za početak trebalo doseći preko 435 mnm. Vrijeme za takav uspon ne može biti bolje. Sada se spuštamo prema mjestu Cres gdje se odvajamo za luku Merag, ali opet 12 km dugi uspon od 8-14%. Prvih 60 km izgledalo je kao igra, dok Andrej kod kupnji karata za otok Krk nije doznao da se naš detaljno razrađeni plan mijenja, gotovo propada. Jadrolinija je ukinula trajekt Baška-Lopar, na koji smo računali. Tek smo prevalili četvrtinu puta, a naša avantura nestaje. Ali mi smo pustolovi-Barkanovci i idemo dalje. Dolazimo na otok Krk i vijećamo ili most-doma, ili Baška pa što bude. Kažu dečki, Baška, pa makar morali plivati. U Bašku stižemo, naravno opet usponom od desetak km i bez hlada, bez ijednog stabla sa bidonima vruće vode koja je bila preko +35, jer je temperatura u ovo doba dana 12,30h, dosezala od 39-46+. Nismo mogli piti vodu, ali smo se poljevali da bi dobili malo svježine, samo da dođemo do vrh brda i da prođemo deponiju smeća koja nam je s lijeve strane. U Bašku smo stigli sa točno 100 km i pravac kafić RIVICA, gdje su nas najsimpatičnije djevojke koje smo sreli na ovom dugom putu ugostile sa hladnom pivom i obiljem hladne vode, što je na ovim otocima pravo bogatstvo.
 

Kalorije dobrano padaju, a potreba je samo za tekućinom i voćem. Treba nastaviti sa realizacijom našeg plana. Ne odustajemo. Andrija se pogađa sa vlasnicima “barke-faren” brodicama, a cijene za prelazak od Baške na otok Rab-Lopar, kreću se od 100-150 eura. Ipak nađosmo dobru dušicu – kapetana, koji nas je za prihvatljivu cijenu sretno proveo pokraj otoka Prvić, Goli i Grgur i niza hridi, do mjesta Lopar na otoku Rabu. Tu smo planirali osvježenje u moru. Andrija kaže ako ovako nastavimo do kuće će stići DRESOVI NA BICIKLU. Topimo se, a Rab “kuha”, +46. Ugodnu cestu dužine 22 km planirali smo prijeći za nekih 50 min, dok nismo doznali da pred Mišnjakom ima brdo preko kojeg moramo prijeći na Velebitsku stranu. Odgađamo kupanje za Jablanac u koji stižemo u 17,21 h. Vrijeme je da nešto i pojedemo te da se okupamo. Nakon obavljenog ručka doznajemo da na plaži nema tuša pa odgađamo kupanje za Senj, a i uspon do magistrale nije igra, jer iza nas je sada točno 124 km, odnosno polovina puta. Zrinko nas obavještava da je nazvao svoj prijevoz – mamu, da ga obzirom na 5-6 sati pedaliranja do Opatije, rađe sačeka u Senju. Uspon do magistrale smo savladali u 18,50 gdje krećemo za 40 km udaljeni Senj. Sada počinje i borba sa izuzetno gustim saobraćajem, gdje su nas nervozni vozači gurali doslovce iza bijele crte na prostor od oko 40 cm. Koristili smo razmak između kolona i pedalirali po sred ceste i spust vozili preko 60 km pa smo tako uz sve teškoće saobraćaja i sumraka u 20,30 stigli u Senj, gdje su roditelji dočekali svoga sina Zrinka i poveli ga nakon odvoženih 165 km u Ogulin.
 

U tom kratkom odmoru u Senju, u kojem se na svakom čošku osjeti pravi mediteranski “štih”, sunce je gotovo zašlo i naglo nastaje mrak. Napunili smo u našem starom svratištu caffe ‘Uskok’, bidone hladnom vodom i u 20,50 krenuli u tamnu noć. Auti, kamioni, mrak, a Corratec i Scapin osvjetljeni naprijed sa po dva, a straga sa po tri treptajuća svjetla. Najviše smo “iritirali” motoriste. Temperatura je pala, ali još uvijek je to +29. Toliko je bilo na ulazu u Rijeku. Više nam ne radi mašta osim kako bi bilo dobro okupati se pa makar kad dođemo doma. Prije kupanja pojeo sam pola ogromne hladne lubenice, onako žlicom i dvije banane. I tada sam stao na vagu koja je odmjerila 79 kg, 4 kg manje od jutros prije maratona. Andrej je umanjen za 3 kg.
 

U Opatiju smo sretno stigli u 01,10. Ponosni na učinjeno.Ponosni na broj km, a još više što je to bio jedan test provjere fizičke i mentalne izdržljivosti. 251 km odvožen u 19 i pol sati od toga 11 sati pedaliranja, vožnja morem 40 km, što je ukupna dužina rute 291 km.
 
Dali to ponoviti? Ne odmah, ali za koji mjesec na prosječnoj temp. do +30, DA SVAKAKO.
 


http://www.adventure-sport.net/index.php?option=com_content&task=view&id=6234&Itemid=269

 

204 KM OKO KOTAČA BARKANOVACA

Posted: 15. srpnja 2009. in NAŠI MARATONI
Utorak, 14.07.2009.
 
BARKANOVCI
Marijan Marić, Krešimir Devčić, Marijan Kranjčević, Florijan Žegarac
 
 
204 km oko kotača
Otočac – Dabar – Glibodol – Lipice – Jezerane – Drežnica – Karlovačka županija – Novi Vinodolski – Povile – Senj – Vratnik – Žuta Lokva – Otočac
 
 
* trajanje:
6:00 – 23:00 sata (od toga na biciklu oko 10 sati)
 
* 3 županije:
Ličko-senjska – Karlovačka – Primorsko-goranska
ili
* 3 regije:
Gacka – Gorski Kotar – Kvarner (Vinodolska rivijera)
 
 
* i još nekoliko crtica:
uspon do 1089 mnm; 5 km na 1000 mnm; nakon 80-og km konstantan uspon u dužini od 17 km te nakon 160-og km konstantan uspon od 13 km.
 
 
 

DVA PUTA PREŠLI VELEBIT!!!

Posted: 14. lipnja 2009. in NAŠI MARATONI
Polazak iz Gospića 11.06.2009. u 6.30 do Sv.Roka asfaltom; od Sv.Roka bijelom cestom na velebitski prevoj Mali Alan (uspon od Sv.Roka do Malog Alana 550m) pa prema Libinju odakle bijelom cestom spust do Modriča na Jadranskoj magistrali pa do Starigrada-odmor – magistralom do Karlobaga-odmor -u spon do Baških Oštarija (uspon od 927m)-odmor – i povratak u Gospić.
 
Biciklisti: Miroslav Hećimović, Josip Tomljenović, Goran Špoljarić, Ivan Stilinović
Ukupna dužina puta 176 km
Ukupna vremensko trajanje 8h 5min
Dva puta prešli Velebit!!!
 
 
by STILE

BARKANOVCI NA PLJEŠEVICI ’09

Posted: 3. svibnja 2009. in NAŠI MARATONI
02.05.2009.
With a little help from my friends 🙂
Mladen Vidmar – Zubo, Damir Cvitković – Cia, Florijan Žegarac, Goran Bukovac, Josip Kraljić – Jojo
 
 
11. srpnja 2008. članovi Biciklističkog kluba Barkan – Otočac – Marijan Marić, Damir Cvitković, Božidar Cvjetičanin i Eugen Kvaternik krenuli su na izuzetno zanimljivu i nimalo laganu vožnju, za koju kažu da je poseban doživljaj i ide se jednom u životu. Sedam sati čiste vožnje bilo je potrebno za preći put od ukupno 125 km, na relaciji Otočac – Plješevica – Otočac. Kod motela "Borje" pridružio im se i Ivica Ugarković iz Korenice te su na samom vrhu Plješevice, na 1653 m n.m., zabilježili prekrasne kadrove koji se mogu vidjeti u našoj foto galeriji http://bk-barkan.spaces.live.com/photos/

P7110173

Marijan 

P7110107

Damir 
 
 P7110140a
Božo

P7110024

 Eugen

P7110043

Ivica

P7110145

P7110144

P7110105

OBJAVE U MEDIJIMA:

VL_16072008

NL_17072008