TRI OTOKA, TRI TRAJEKTA, GLISER I TRI GENERACIJE

Posted: 3. kolovoza 2009. in NAŠI MARATONI
BARKANOVCI – PUSTOLOVI ODPEDALIRALI KVARNERSKU BICIKLISTIČKU RAPSODIJU
 
251,20 km, 3293 mnm uspona, 11 sati pedaliranja, 7052 kcal., max.temp. 46,7 u 19 i pol sati.
 
Imamo sreću što živimo na Kvarneru i da možemo biti u nedoumici kod izbora gdje u ovo vruće doba godine odabrati stazu za dugo planirani biciklistički maraton. Netko bi odabrao stazu na svježim gorskim visovima Učke, Like ili Gorskog Kotara, a mi smo se nakon zimskog bicikliranja po tim destinacijama odlučili za zagrijane plaže, mediteransku vrevu, ali i dijelom kroz polja lavande, kadulje i vrijeska. To su otoci Krk, Cres i Rab, okruženi nizom otočića i grebena koji oduševljavaju ljepotom, razasuti po lelujavoj modroj podlozi. Sve je to naš Kvarner. Kvarner koji okuplja čari primorja, otoka i gorja.
Ova je avantura dugo planirana, pripremana i razrađena do u detalje, ali i osporavana od nekih kolega i obitelji, u smislu neuspjeha, obzirom na dužinu trase od 290 km. Kako je bilo u stvarnosti?
 

Tri pustolova, Barkanovci Andrej i Vlado te gost “Babaroga” Zrinko iz Ogulina uputili se u pravu pustolovnu KVARNERSKU BICIKLISTIČKU RAPSODIJU sa startom iz Opatije. Nakon ekipiranja pustolovi su startali u 6,20 u pravcu Brestove odvozivši prvih 30 km. Na vrijeme stiže i Andrej na svom Scapinu te ulazimo u prvi trajekt za otok Cres-Porozinu. Nakon prijeđenih 5,5 km i dvadesetak minuta vožnje sretno zakoračismo na prvi otok, koji nas je dočekao 12 km dugim usponom gdje je za početak trebalo doseći preko 435 mnm. Vrijeme za takav uspon ne može biti bolje. Sada se spuštamo prema mjestu Cres gdje se odvajamo za luku Merag, ali opet 12 km dugi uspon od 8-14%. Prvih 60 km izgledalo je kao igra, dok Andrej kod kupnji karata za otok Krk nije doznao da se naš detaljno razrađeni plan mijenja, gotovo propada. Jadrolinija je ukinula trajekt Baška-Lopar, na koji smo računali. Tek smo prevalili četvrtinu puta, a naša avantura nestaje. Ali mi smo pustolovi-Barkanovci i idemo dalje. Dolazimo na otok Krk i vijećamo ili most-doma, ili Baška pa što bude. Kažu dečki, Baška, pa makar morali plivati. U Bašku stižemo, naravno opet usponom od desetak km i bez hlada, bez ijednog stabla sa bidonima vruće vode koja je bila preko +35, jer je temperatura u ovo doba dana 12,30h, dosezala od 39-46+. Nismo mogli piti vodu, ali smo se poljevali da bi dobili malo svježine, samo da dođemo do vrh brda i da prođemo deponiju smeća koja nam je s lijeve strane. U Bašku smo stigli sa točno 100 km i pravac kafić RIVICA, gdje su nas najsimpatičnije djevojke koje smo sreli na ovom dugom putu ugostile sa hladnom pivom i obiljem hladne vode, što je na ovim otocima pravo bogatstvo.
 

Kalorije dobrano padaju, a potreba je samo za tekućinom i voćem. Treba nastaviti sa realizacijom našeg plana. Ne odustajemo. Andrija se pogađa sa vlasnicima “barke-faren” brodicama, a cijene za prelazak od Baške na otok Rab-Lopar, kreću se od 100-150 eura. Ipak nađosmo dobru dušicu – kapetana, koji nas je za prihvatljivu cijenu sretno proveo pokraj otoka Prvić, Goli i Grgur i niza hridi, do mjesta Lopar na otoku Rabu. Tu smo planirali osvježenje u moru. Andrija kaže ako ovako nastavimo do kuće će stići DRESOVI NA BICIKLU. Topimo se, a Rab “kuha”, +46. Ugodnu cestu dužine 22 km planirali smo prijeći za nekih 50 min, dok nismo doznali da pred Mišnjakom ima brdo preko kojeg moramo prijeći na Velebitsku stranu. Odgađamo kupanje za Jablanac u koji stižemo u 17,21 h. Vrijeme je da nešto i pojedemo te da se okupamo. Nakon obavljenog ručka doznajemo da na plaži nema tuša pa odgađamo kupanje za Senj, a i uspon do magistrale nije igra, jer iza nas je sada točno 124 km, odnosno polovina puta. Zrinko nas obavještava da je nazvao svoj prijevoz – mamu, da ga obzirom na 5-6 sati pedaliranja do Opatije, rađe sačeka u Senju. Uspon do magistrale smo savladali u 18,50 gdje krećemo za 40 km udaljeni Senj. Sada počinje i borba sa izuzetno gustim saobraćajem, gdje su nas nervozni vozači gurali doslovce iza bijele crte na prostor od oko 40 cm. Koristili smo razmak između kolona i pedalirali po sred ceste i spust vozili preko 60 km pa smo tako uz sve teškoće saobraćaja i sumraka u 20,30 stigli u Senj, gdje su roditelji dočekali svoga sina Zrinka i poveli ga nakon odvoženih 165 km u Ogulin.
 

U tom kratkom odmoru u Senju, u kojem se na svakom čošku osjeti pravi mediteranski “štih”, sunce je gotovo zašlo i naglo nastaje mrak. Napunili smo u našem starom svratištu caffe ‘Uskok’, bidone hladnom vodom i u 20,50 krenuli u tamnu noć. Auti, kamioni, mrak, a Corratec i Scapin osvjetljeni naprijed sa po dva, a straga sa po tri treptajuća svjetla. Najviše smo “iritirali” motoriste. Temperatura je pala, ali još uvijek je to +29. Toliko je bilo na ulazu u Rijeku. Više nam ne radi mašta osim kako bi bilo dobro okupati se pa makar kad dođemo doma. Prije kupanja pojeo sam pola ogromne hladne lubenice, onako žlicom i dvije banane. I tada sam stao na vagu koja je odmjerila 79 kg, 4 kg manje od jutros prije maratona. Andrej je umanjen za 3 kg.
 

U Opatiju smo sretno stigli u 01,10. Ponosni na učinjeno.Ponosni na broj km, a još više što je to bio jedan test provjere fizičke i mentalne izdržljivosti. 251 km odvožen u 19 i pol sati od toga 11 sati pedaliranja, vožnja morem 40 km, što je ukupna dužina rute 291 km.
 
Dali to ponoviti? Ne odmah, ali za koji mjesec na prosječnoj temp. do +30, DA SVAKAKO.
 


http://www.adventure-sport.net/index.php?option=com_content&task=view&id=6234&Itemid=269

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s